O investicijama u RH - voditelj projekta na Srđu 'Ova investicija ulazi u novu razvojnu fazu'

Investicije: Ako uskoro postignemo dogovor s Gradom radovi kreću s jeseni.Zakonska regulativa treba omogućiti brzo dolaženje do sporazuma između investitora i lokalne zajednice kojim bi se investitoru omogućilo da u ime i za račun lokalne zajednice izvede infrastrukturu definiranu prostorno planskom dokumentacijom, a da mu se taj trošak prizna kao uplaćeni komunalni doprinos. Ljudi se boje nepoznatog, no to su uobičajene prakse svugdje u svijetu, ne izmišlja se ovdje ništa novo – Leo Penović voditelj projekta na Srđu za koji se 10 godina čekalo do prvih dozvola

Projekt golferskog parka ulazi u novu razvojnu fazu. Prva je trajala punih 10 godina, a sad se treba izboriti sa administracijom, zakonskom regulativom koju mnogi tumače različito jer nema ustaljene prakse... Kakva su Vaša iskustva, kako ste na drugim mjestima "peglali" nesuglasice s administracijom, zašto to nije dovelo do ustaljene prakse na nacionalnoj razini nego u svakom selu sa svakom investicijom svijet započinje iz nova, razgovarali smo s voditeljem projekta izgradnje velikog golferskog parka na Srđu Leom Penovićem.

Svaka investicija i jest svijet za sebe jer na nov način dugoročno stvara vrijednost u određenoj zajednici. Ono što je po meni pogrešno jest prečesta antagonizacija strane investitora i lokalne administracije u fazi pripreme. Te dvije strane moraju od početka raditi zajedno na investiciji, odnosno stvaranju nove vrijednosti. Iz mojeg iskustva, u Hrvatskoj je lokalna administracija uglavnom neiskusna u pripremi projekata jer nije imala prilike raditi na iole ozbiljnijim pothvatima. Uloga investitora se u tom slučaju mora proširiti i na ulogu pomagača lokalnoj administraciji kako bi se uspješno riješili problemi i realizirala investicija. I to je prirodan odnos jer obje strane rade u svojem interesu – tzv. win win, nema tu krivih i pravih. Bitno je identificirati problem zbog kojeg stojimo i riješiti ga. Komunikacija između investitora i administracije mora biti stalna i transparentna te sustavno pratiti pripremu i realizaciju. U suprotnom, proces će stajati i stvarat će se isključivo troškovi na obje strane. Kod velikih projekata, uvijek je dobro da postoji imenovani koordinator projekta u lokalnoj administraciji. Na taj način investitor stalno komunicira s osobom koja je upućena u sve faze i aspekte projekta, ali i poznaje nadležnosti te prilike u administrativnom aparatu i po potrebi može učinkovito posredovati u rješavanju sporova koji se često javljaju kod zahtjevnih projekata. Štiteći naravno pritom interese lokalne zajednice. Imenovanje koordinatora ima dvojaku korist za lokalnu sredinu. Prvo, veća je vjerojatnost da će se projekt pripremiti i realizirati prema planu, dok je druga korist za lokalnu sredinu što će imati osobu s iskustvom pripreme jednog velikoga projekta. Znanje koje ta osoba može steći ima uistinu široku primjenu u poslovima jedinice lokalne ili regionalne samouprave.

Koja je bitna razlika između Hrvatske u ovome i drugih tranzicijskih zemalja . Postoji li neka od tranzicijskih zemalja na koju bi se posebno trebali ugledati?

Velika je razlika između tranzicijskih zemalja po pitanju regulative i administrativnog kapaciteta. Kao izuzetno pozitivan mogu izdvojiti primjer Češke, u kojoj se građevinska dozvola ishodi na temelju dokumentacije koja je u Hrvatskoj potrebna za lokacijsku dozvolu. To je odlična poruka i motiv investitorima jer tijekom pripreme investitor može projekt prilagođavati eventualnim tržišnim promjenama, a javni interes je u dovoljnoj mjeri zaštićen onim što se definira u idejnoj fazi projekta. Nakon te faze uloga države – regulatora treba biti samo kontrolna. U Hrvatskoj je zakonska regulativa solidna, no potrebno gledati nekoliko koraka unaprijed kako bismo bili konkurentni u budućnosti. Dosad sam spominjao samo kapacitet države i lokalne administracije koji s jedne strane diktiraju brzinu realizacije, no osim njega, važno je i tržište popratnih konzultantskih odnosno projektantskih usluga čija kvaliteta također treba rasti. Uloga konzultanata, projektanata i project managera često se zanemaruje, a sa strane investitora njihova kvaliteta itekako diktira dinamiku realizacije projekata. Kvalitetni konzultanti jednako su važni kao kvalitetna administracija. Ni najbolja svjetska administracija ne može izdati dozvole za loše pripremljen projekt.

Grad je, sukladno zakonu, dužan investirati u komunalnu infrastrukturu. To se može ugovoriti i realizirati po različitim modelima, međutim, u ovom trenutku Grad strahuje da se može dogoditi da on infrastrukturu napravi, a investitor zbog ovog ili onog razloga onda (potres, bomba, Isil, bankrot...) odustane od investicije. Kako mislite ukloniti strahove lokalne zajednice u tom smislu?

Što se tiče ulaganja grada u infrastrukturu, ono je izravno povezano sa samim projektom te je u velikoj mjeri osigurano doprinosom kojeg će uplatiti investitor – nema doprinosa, nema ulaganja grada. Investicijski projekti poput ovog nose korist svim stranama i interes lokalne zajednice isprepleten je s interesom investitora, odnosno podjednako su zainteresirani da se projekt na kraju i dogodi. Zakonska regulativa pa i praksa trebaju omogućiti brzo dolaženje do sporazuma između investitora i lokalne zajednice kojim bi se investitoru omogućilo da u ime i za račun lokalne zajednice izvede infrastrukturu definiranu prostorno planskom dokumentacijom, a da mu se taj trošak prizna kao uplaćeni komunalni doprinos. Uvijek se vraćamo na iskustvo realizacije projekata. Ljudi se boje nepoznatog, no to su uobičajene prakse svugdje u svijetu, ne izmišlja se ovdje ništa novo. Nakon što se u Hrvatskoj projekti krenu realizirati svojevrsnim automatizmom i ljudima postane jasno da su njihov interesi i interes investitora povezani, o ovome nećemo ni pričati. To će postati jedna uobičajena, dosadna procedura s jasno definiranim pravima i obvezama, a to bi svakoj zajednici i trebao biti cilj. No, kad ste prvi s ovako složenim projektom i u ovoj fazi ponekad se od investitora očekuje previše –teško možemo utjecati na zakonsku regulativu. Srećom čujem da je još nekoliko turističkih projekata u Hrvatskoj pred sličnim izazovima i vjerujemo da ćemo zajednički uspjeti iznaći model usklađen s aktualnim propisima. Vjerujte mi ako se ovih par projekata uspješno pokrene, nove investicije će same dolaziti. Najteže je onima koji su prvi – trebalo nam je skoro 10 godina do prvih dozvola.

Što će Dubrovnik dobiti dovršetkom projekta na Srđu? Koliko je to novca u proračunu, što je to izraženo u javnom sadržaju što će dobiti? Koliko radnih mjesta? Utječe li projekt na usmjerenje Dubrovnika kao turističke destinacije, s obzirom da sada ide putem Venecije - ugledne, atraktivne razglednice koja se pročita za 3 dana?

Srđ će postati popularno izletište Dubrovčana i turista i vjerujem da će obnovljena tvrđava Imperial i novi postav Muzeja Domovinskog rata postati atrakcija koja će privlačiti tek nešto manji broj posjetitelja od zidina. Računamo s preko tisuću novih radnih mjesta i više od 36 milijuna kuna prihoda gradskog proračuna godišnje. Već sada do pola milijuna ljudi posjeti Srđ svake godine – zamislite što će tek biti kada se sve uredi!

Jadran Kapor

Izvor: Poduzetnik plus – Slobodna Dalmacija, 31.05.2016.