Intervju - Fort Imperial - Golf Park Dubrovnik

Presude se ne komentiraju već izvršavaju, a u ovom slučaju presudu je izvršila Dubrovačko-neretvanska županija u lipnju 2015. objavom pročišćenog teksta Prostornog plana Županije. Izvršenjem presude prestaje vrijediti odluka o donošenju prostornog plana donesena 2006. godine, a sve ono što je doneseno nakon te odluke još uvijek vrijedi, pa tako i u slučaju Prostornog plana DNŽ. On je prvi put izrađen 2003. godine pa se mijenjao 2005. i 2006., da bi 2010. Županija izradila opet sveobuhvatnu izmjenu toga plana, između kojih je i obuhvat golf parka ponovno redefiniran tako da isti iznosi 310 hektara, a navedene izmjene Prostornog plana su donesene u skladu s propisanom procedurom, a donijela ih je Žipanijska skupština i nije bilo nikakvih primjedbi na taj plan. Konačnom objavom pročišćenog teksta Plana prekinute su sve špekulacije jer se sada zna koje odredbe u odnosu na svaki projekt vrijede, a koje su ukinute presudom. Presuda je od njezine objave jasna i njezin učinak je ograničen samo na izmjene iz 2006. godine. Treba istaknuti kako Razvoj golf te 2006. nije ni postojao, a investitori nisu ni razmišljali o uključivanju u ovaj projekt.

 Za Imperijal smo napravili sva potrebna istraživanja

Gospođa Maja Frenkel upravo najavljuje da se u rujnu kreće s radovima, a još nemate dozvole?

Mi smo u skladu sa svim zakonima i prostornim planovima izradili projektnu dokumentaciju za lokacijsku dozvolu za cjelokupni obuhvat projekta i nadamo se da će uskoro ta projektna dokumentacija biti odobrena, odnosno da će biti izdana lokacijska dozvola. To ne znači da radovi mogu odmah početi, ali predstavlja jednu važnu stepenicu u razvoju projekta.

Je li Razvoj golf kao investitor na bilo koji način bio konzultiran i uključen u pripreme Grada Dubrovnika za dolazak UNESCO-ve komisije koja, među ostalim, treba razmotriti i mogući utjecaj gradnje resorta na Srđu na povijesnu jezgru?

Gradu Dubrovniku i Ministarstvu kulture stavili smo na raspolaganje svu dokumentaciju koju smo izradili do sada. Status Grada Dubrovnika kod UNESCO-a potkrijepljen s opsežnom dokumentacijom i iz nje je razvidno da su granice obuhvata zaštićene zone kao i šire kontaktne zone (tzv. buffer zone), vrlo daleko od granica obuhvata Golf parka Dubrovnik. Ta prijava jedne udruge nema mnogo činjenične veze s našim projektom, osobno je smatram vrlo malicioznom jer stvara dosta ružnu, ali i lažnu sliku o Gradu i Županiji kao sredinama kojim nije stalo do održivog razvoja.

U studijama zaštite vizura i utjecaja na krajobraznu sliku Grada, uz pomoć vrhunskih stručnjaka iz RH, uspjeli smo pokazati i dokazati da planirana izgradnja neće imati utjecaja na vizure niti na krajobraznu sliku Dubrovnika.

Dubrovački konzervatorski odjel dao je suglasnost na Idejni projekt Željka Pekovića o rekonstrukciji tvrđave Imperial na Srđu, no uz upozorenje kako je pri " potrebno obratiti pozornost na Ugovor o davanju nekretnine na korištenje između Grada i Dubrovačkih muzeja iz a 2007., Ugovora o koncesiji između Grada i tvrtke Razvoj golf iz 2009., te Zaključka Gradskog vijeća od 27. srpnja 2015.". Predsjednik Gradskog vijeća upravo je pisao Ministarstvu da vam ne izdaje lokacijsku dozvolu bez suglasnosti Grada. Kako ste uopće podnijeli zahtjev za lokacijsku dozvolu bez te suglasnosti Grada Dubrovnika?

Mi smo se Ugovorom o koncesiji obvezali rekonstruirati tvrđavu u izvornom stilu, uz obvezu uređenja Muzeja Domovinskoga rata u prizemlju središnjeg dijela tvrđave na ukupnoj površini od 311 kvadrata. Projektnom dokumentacijom za lokacijsku dozvolu, za koju je nadležno Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, o kojoj se govorilo na sjednici Gradskog vijeća, ni na koji način se ne definira pozicija Muzeja Domovinskog rata niti se određuje dispozicija prostora u tvrđavi Imperial, već se samo opisuju vanjski gabariti postojećeg objekta. Za navedeno nam nije potrebna suglasnost Grada Dubrovnika, ali bez njegove suglasnosti neće biti moguće izraditi projektnu dokumentaciju za rekonstrukciju Imperiala, što je prvi sljedeći korak nakon izdavanja lokacijske dozvole.

Međutim u Vašem ugovoru o koncesiji za tvrđavu stoji da se koncesija odobrava radi očuvanja digniteta Domovinskog rata i gdje mora biti Muzej unutar tvrđave. Zašto ste onda rješenjem uopće izmjestili budući muzej u drugi prostor?

Nismo izmjestili muzej u prostor koji nije obuhvaćen koncesijom. U procesu izrade dokumentacije za tvrđavu Imperial, mi smo usko surađujući s Ministarstvom kulture i Konzervatorskim odjelom u Dubrovniku, napravili sva potrebna istraživanja, izradili konzervatorski elaborat, snimili postojeće stanje i u postupku razrađivanja mogućih rješenja rekonstrukcije tvrđave od strane stručnih suradnika se postavilo pitanje funkcioniranja budućeg muzeja na poziciji na kojoj se danas nalazi.

 Odluku o muzeju donijet će Grad Dubrovnik

Koji su to bili stručni suradnici?

To su naši suradnici, projektanti i ljudi koji rade na ovom projektu, ali i konzervatori i stručnjaci iz Ministarstva kulture. Mi moramo obnoviti tvrđavu prema svim konzervatorskim smjernicama, a sada imamo situaciju da se u prostor gdje se nalazi privremeni postav izložbe o Domovinskom ratu ulazi kroz svod, odnosno ulaz koji je naknadno probijen i koji se mora vratiti u prvobitno stanje, odnosno zatvoriti. Poštivanjem konzervatorskih smjernica glavni ulaz u središnji dio tvrđave će biti izvorni ulaz s južne strane, odnosno kapunir u koji se ulazi s padina Srđa. Time prostor u kojem se danas nalazi privremeni postav izložbe o Domovinskom ratu prestaje biti toliko atraktivan i dostupan posjetiteljima tvrđave. Nadalje postavlja se pitanje samog funkcioniranja objekta tvrđave, odnosno komunikacija s tim ulazom s južne strane, pitanje protupožarne zaštite, pristupa invalida itd. Ugovor o koncesiji nam daje pravo predložiti drugu lokaciju za muzej, pa smo u skladu s tim napravili dva idejna rješenja, jedno postojeće i drugo gdje smo taj muzej smjestili u zapadni bastion tvrđave gdje se predviđa 435 kvadrata samo za muzejski izložbeni prostor, ali i dodatni prostori koji su potrebni za funkcioniranje muzeja kao npr. muzejski ulazni prostor i recepcija, muzejski depo, javni prostori za komunikaciju (stubišta, liftovi, hodnici), sanitarni prostori kao i dodatni prostor za muzejsko edukacijski centar koji će se moći koristiti od strane muzeja u svrhu održavanja posebnih događaja (izložba, predavanja, itd). Sve skupa prostor skoro trostruko veći od predviđenih 311 kvadrata.

Želimo da prostor Muzeja Domovinskog rata bude moderan i funkcionalan prostor u kojem će muzej živjeti i funkcionirati na najbolji mogući način, a ne da se samo ispuni forma, da se urede tri prostorije u prizemlju i organizira postav pa da mi kažemo da smo ispunili svoju ugovornu obvezu. Zato smo i napravili dva rješenja, postojeće i drugo gdje smo taj muzej smjestili u zapadni bastion tvrđave.

Je li točno da taj dio tvrđave nije pod koncesijom, jer nije sav u vlasništvu Grada?

Koncesija je dodijeljena za cjelokupno područje tvrđave koja se sastoji od središnjeg dijela i dva bastiona, uključivo i zapadni, kojih je vlasnik Grad Dubrovnik. Zato teze koje se pojavljuju da je netko smjestio muzej u prostor koji nije pod koncesijom nisu točne. Činjenica jest da je dio tarace zapadnoga bastiona, samo jedna čestica površine 127 kvadrata na kojoj su temelji antenskoga stupa, u vlasništvu tvrtke Odašiljači i veze.

Ali izmještanje muzeja nije bilo vaša ugovorena obveza, nego da ostavite prostor za muzej tamo gdje jest radi očuvanja digniteta Domovinskog rata, što stoji i u ugovoru o koncesiji?

Očuvanje digniteta Domovinskog rata i uloge koju je tvrđava imala u Domovinskom ratu i razlog zbog kojih je Grad Dubrovnik sklopio ugovor o koncesiji posve prihvaćamo. To su stvari koje su zadane od početka i njima se vodimo. No, pitanje koje treba postaviti je treba li to napraviti samo da se ispuni forma ili napraviti to na najbolji način i otići korak dalje, te promisliti što bi taj muzej trebao značiti i braniteljima i Gradu i kako bi on na kraju trebao funkcionirati? Mi želimo da struka, a onda i branitelji odgovore na ta pitanja.

Pa nisu li onda branitelji u pravu kada smatraju da je Golf razvoj tu samovoljno postupio, jer ne otvarate vi taj muzej? Nije vaša obveza da taj muzej osmislite i uređujete, to treba napraviti Grad Dubrovnik. Ili možda razvoj Golf za taj prostor ima neki drugi kulturni sadržaj?

Ako dobijete neki zadatak, a vi smatrate da je taj zadatak moguće obaviti na mnogo bolji način zar nije vaša dužnost predložiti i ukazati i na druga alternativna rješenja. Naposljetku neće Razvoj golf donijeti odluku o muzeju, donijet će je Grad Dubrovnik.

Zato sam vas i pitala koje to stručne osobe smatraju da je to drugo rješenje za Muzej bolje?

Smatram da u ovoj raspravi koja se vodi oko pozicije Muzeja nitko nije niti pogledao projektni zadatak, odnosno projektna rješenja i pozabavio se time. Na žalost čini mi se da se u toj raspravi pokušava manipulirati s braniteljima, odnosno s emocijama koje pobuđuje Domovinski rat. Po ugovoru koncesionar ima pravo predložiti drugi prostor u tvrđavi za prostor muzeja jer je i interes koncesionara da taj muzej funkcionira na najbolji mogući način. Ja vjerujem da to isto žele i branitelji. Nadamo se da ćemo dobiti priliku i poziv Grada Dubrovnika da argumentirano, na stručnoj razini, predstavimo projekt i da održimo stručnu raspravu o tome, pa da na kraju Grad Dubrovnik donese odluku što je najbolje. Zato smo i napravili varijantna projektna rješenja, neka o tome razgovaraju struka i branitelji, a konačno odluka je na Gradu.

 Repetitor

Možete li reći tko će platiti izmještanje repetitora sa Srđa i koliko će to koštati?

Stav je konzervatora da je repetitor koji se nalazi na zapadnom bastionu neprimjeren tvrđavi Imperijal kao spomeniku kulture i dana je preporuka da se isti treba izmjestiti. Poznato je da se sada na zapadnom bastionu, osim repetitora nalazi još nekoliko objekata koji su naknadno izgrađeni poput kuće na mjestu izvorne kućice za stražu i koje nije moguće legalizirati. A očito je da se i koriste bez valjane pravne osnove. Mi poštujemo sve zakone, a isto tako i svi drugi javni i privatni subjekti moraju poštovati zakone ove države ukoliko žele obavljati neku djelatnost u skladu sa zakonom. Zato troškove izmještanja, ako se ta djelatnost mora maknuti negdje drugdje, prvenstveno treba snositi onaj tko je „kriv“ za tu situaciju.

Kakav je stav Razvoj Golfa o tvrdnji dijela vijećnika Gradskog vijeća Dubrovnika da su ispunjeni svi pravni uvjeti zbog kojih je Ugovor o koncesiji tvrđave Imperial već raskinut?

Kamo sreće da je tvrđava Imperial već rekonstruirana i da Dubrovčani mogu doći na Srđ i popiti kavu na taraci s najljepšim pogledom na svijetu, a da turisti mogu posjetiti Muzej Domovinskog rata i spustiti se s dojmom da su posjetili najatraktivniji muzej u Gradu. Danas stotine tisuća turista koji sa žičarom dolaze na Srđ vide objekt kakav sigurno 2015. godine ne bi smio biti u ovakvom stanju. Dijelom iz zbog toga ih mali dio ih uđe u tvrđavu i Muzej.

Mi smo valjani koncesionar, koji od početka u dobroj vjeri ulaže u tvrđavu, koliko je bilo moguće, odnosno koliko nam je bilo dozvoljeno, a sama rekonstrukcija nije mogla početi prije usvajanja UPU-a. Bez obzira na to od 2009. godine do danas smo uložili nemali novac u održavanje tvrđave i njezinog okoliša, ali smo ujedno i financijski pomogli funkcioniranju privremenog postava izložbe o Domovinskom ratu kroz uređivanje prostorija u kojima se i danas nalazi izložba.

Ugovor o koncesiji, između ostalog, vrlo detaljno predviđa i mogućnost raskida ugovora, a meni je kao pravniku dosta neozbiljno razgovarati o tome na način na koji je predstavljeno na Gradskom vijeću. Naime UPU i GUP Grada Dubrovnika za tvrđavu Imperial predviđaju upravo onu namjenu koja je opisana ugovorom o koncesiji, suprotno onome što tvrdi grupa vijećnika, kojoj je zapravo jedna od glavnih preokupacija kako zaustaviti ovaj projekt, pa i pod cijenu da takva odluka eventualno kasnije sudski padne. Argument za jednostrani raskid ne postoji, koncesionar izvršava svoje obveze u najboljoj vjeri, ali nažalost koncesionar ne može utjecati na vremensko razdoblje u kojem su institucije dužne donijeti potrebne suglasnosti ili izdati suglasnosti. Paradoks je da s jedne strane Grad Dubrovnik koncesionaru naplaćuje ugovornu kaznu čime se iskazuje volja za ispunjavanjem ugovora, s druge ta ista institucija kasni sa svojim ugovornim obvezama, a s treće strane se neutemeljeno traži da se s koncesionarom jednostrano raskine ugovor o koncesiji.

Maja Rilović Koprivec

Izvor: Dubrovački vjesnik, 04.09.2015. 

 http://dubrovacki.hr/clanak/77872/braniteljima-se-manipulira-preko-muzeja-domovinskog-rata